„Zašto skrolujemo?“ – Fenomen naše i vaše dekade

„Zašto skrolujemo?“ – Fenomen naše i vaše dekade

Vozeći se javnim prevozom pogled nam obično zaluta po drugim licima, gdje uočavamo isti obrazac ponašanja – mobitel u rukama, brzi pokreti prstima gore-dole. Analizirajući ih, uočava se brzina pokreta prstima – jedan pokret po sekundi. Znači li to da više nemamo ni jednu sekundu pažnje, kada se medijski sadržaj na bilo kojoj platformi čini nezanimljiv ili je u pitanju globalni obrazac ponašanja gdje nas skoro više ništa ne intrigira? Pedesetak godina ranije, osnovni način saznanja o svijetu mladih bilo je kupovina časopisa koji su za to vrijeme imali provokativne sadržaje. Pisalo se o modi, na koja mjesta izlazi omladina, pa čak i kuhanju. Dvadesetak godina ranije, osnovni način saznavanja popularne kulture bio je internet kome se pristupalo uglavnom sa kućnog računara, te su tu teme interesovanja bilo nešto šire. Pretraživao se internet radi preuzimanja medijskih sadržaja: filmova i muzike te su se polako počele pojavljivati i neki dosta skromniji oblici društvenih mreža gdje su se stidljivo počele objavljivati vlastite slike sa derneka. Danas, sve je dostupno, pametni telefoni se ne ispuštaju iz ruku, a pažnja traje samo nekoliko sekudi. Vrlo rijetko to korišćenje mobilnog telefona završi na način da se nađe neki dobar tekst za čitanje, a korištenje uređaja se svede na brze preglede kratnih video-klipova, pregledavanje tuđih fotografija na društvenim mrežama i brzo komuniciranje, pri čemu pisane poruke zamjenjuju kratke glasovne poruke i emotikoni. Sa ovakvom slikom stvarnosti sa pravom se treba pitati kako mlade potaknuti da ovu tehnologiju koriste za saznavanje stvarnosti u kojoj žive, pri čemu i sami oni koji žele doprijeti do mladih moraju promjeniti strategiju postupanja. Očekivati da će namjenski doći na neki blog ili portal i tražiti naslov članka koji sadrži kompleksnu terminologiju, zvuči poprilično naivno.

S obzirom da su predstavnici mlađe generacije najbolje upućeni u nove fenomene poput skrolovanja pitali smo ih za mišljenje.

,,Mlađa generacija je obično veoma sklona upotrebi skrolovanja u svojoj svakodnevnoj upotrebi mobilnih uređaja. Radimo to zato što se na taj način možemo brzo kretati kroz sadržaje koji su nam dostupni, a istovremeno možemo da tražimo informacije koje nas najviše interesuju. Također, skrolovanje može da bude zabavno, pogotovo kada se radi o društvenim mrežama, gdje se korisnici mogu brzo kretati kroz sadržaje koje su postavili njihovi prijatelji“ , kaže Lukas Nikolić iz Tuzle. (Maturant“JUMS Elektrotehničke škole).

Skrolovanje, dodaje, predstavlja trenutak moći – „posežemo za njim neprestano jer tako smatramo da kontroliramo sebe i svoje potrebe i nagone, a zapravo radimo totalno kontra stvar. Veliki problem tu predstavlja i pojam vremena – vrijeme puno brže prolazi dok se opušteno igramo prstom i telefonom, nego dok recimo čitamo lektiru ili radimo zadatke iz matematike.“

Da bi se minimalizovala upotreba skrolovanja, Nikolić predlaže da medijski sadržaji budu bolje strukturirani i organizovani, što uključuje kraće i jasnije članke, veću upotrebu vizuelnih elemenata poput slika i videa, kao i bolje formatiranje teksta. Problem je, kako kaže, i vokabular – riječi i zrazi koji se koriste u medijima, a koji su mladima često nejasni i komplikovani.

„Također bi bilo dobro da se izbjegava pretjerano korištenje reklama i oglasa koje jako, ali jako nerviraju mlade. Na taj način bi se moglo poboljšati korisničko iskustvo i smanjiti potreba za skrolovanjem, a povećati potreba za primanjem informacija kroz medije” objašnjava Nikolić.

Svoju percepiju ovog fenomena dala nam je i Sanja Vuković, buduća komunikologinja iz Foče. Ona kaže da, kao i većina mladih, veliki dio dana provede skrolujući društvene mreže.

„Obično je to Instagram, a u poslednje vrijeme Tik-tok. Posljedica toga je vrijeme u kojem živimo, ali i želja da u sve budemo upućeni s obzirom na brz protok informacija. Smatram da skrolovanje ne mora nužno da predstavlja nešto negativno ukoliko pratimo kvalitetne sadržaje. Negativna strana su veliki broj netačnih i nepouzdanih informacija, ali i klikbejtova koji itekako privlače pažnju iako on mozda nema infromatinu vrijednost, već nas samo tjera da ‘kliknemo’“, kaže Vuković.

Ipak, ističe i pozitivne stvari, kao što su izloženost mnogim zanimljivim i obrazovnim sadržajima – „samo ukoliko smo dovoljno medijski pismeni da ih prepoznamo“. Objašnjava da korisnici sami biraju i kreiraju šta će se nalaziti na njihovom ekranu i kakvom skrolovanju će posvetiti vrijeme.

„Zbog toga mislim da treba minimalizovati sadržaj koji za cilj ima samo naš klik, ali i obrazovati se u polju medijske pismenosti“, smatra Vuković.

Oni koji žele doprijeti do mladih, sa bilo kog aspekta, moraju svoju poruku poslati sada razumljivim jezikom: medijskim sadržajem koji je kratak, jasan i ide u sredinu. Danas je nezamislivo da će neko čitati članak dvadeset minuta (o bilo kojoj temi) bez da zna zašto to mora pročitati.

Osim što je potrebno da medijski sadržaji budu jasni, oni, trebaju biti i dovoljno interesantni da se pažnja mlađeg čitaoca zadobije u prve dvije sekunde po otvaranju sadržaja. Ovo ne znači da treba pretendovati senzacionalističkim naslovima koji nemaju veze sa tekstom članka, već onom naslovu koji drži pažnju i šalje individualiziranu poruku čitaocu da baš on treba pročitati taj članak.

Umjesto tradicionalne triparditne podjele na uvod, obrazloženje i zaključak, trebalo bi imati podjelu na glavne poruke, i njihovu razradu kroz podjednako zanimljive konkretizacije.

Primamiti nove čitatelje je sredstvo kojim se nove generacije privlače na stranu kritičke mase koja želi što više da zna o svijetu u kojem živi, pri čemu se njeno kritično mišljenje može formirati samo na osnovu pluraliteta izvora informacija. Očekivati da se stvori kritična masa koja će biti reakciona kada su u pitanju društvene pojave i procesi, bez da se ista privuče na stranu onih izvora informacija koju su kritički nastrojeni, objektivni i oslobođeni subjektivnih pristrasnosti, skoro da je ravno nuli.

Ana Soldat, Istočno Sarajevo

Sara Đogić, Istočno Sarajevo

O autoru:

Lejla Sarač

Lejla Sarač

lejla@jabiheu.ba
+387 61 396 895

Komentariši

Da bi ste ostavili komentar, molimo Vas, prijavite se ili se registrujte.

Ova web stranica je izrađena uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj web stranice isključiva je odgovornost udruženja Ja bih u EU i Mediacentra i ne predstavlja nužno stav Evropske unije.

Postani član